Bio je ponedeljak, 21. mart 2022. godine, kada smo konačno dočekali da opet idemo u Beograd, u posetu Jugoslovenskom dramskom pozorištu, gde smo gledali predstavu Ujka Vanja, adaptaciju Egona Savina drame A. P. Čehova. Autor adaptacije kaže da je Čehov uveo vreme u dramu i dramu u vreme: „Čehovljeva drama uronjena je u vreme koje donosi događaje koje ćemo videti i koji će nestati u vremenu koje nastavlja
da teče. Ujka Vanja je priča o isticanju vremena, kako se godine naših života pretvaraju u mesece i dani u sate i minute, a zatim ulivaju u beskrajnu reku vremena. Reku bez obala.”
Subota, 16. april 2022. godine – dan je koji će nas podsećati na naše osmehe u Ateljeu 212, na predstavi Noćna straža. Komedija u kojoj svakako nije nedostajalo ni duhovnosti ni mere. Blistav primer kako umetnost, iako često nerazumljiva i neprihvaćena, donosi katarzu, pročišćenje od materije koja nas udaljava od suštine,
od iskrenosti i istinskih potreba duše.
U četvrtak, 4. maja 2022. godine, izlete u Beograd smo krunisali posetom Narodnom pozorištu. Imali smo priliku da uživamo u savremenom baletu Alisa. Doživeli smo nešto nesvakidašnje, što potvrđuju i utisci koje smo poneli u svojim srcima i mislima. Balet je produbio u nama pitanje: Ko sam ja?, ali nas je naveo i na razmišljanja o mnogim pitanjima suštine ljudskog bića i umetnosti u modernom svetu.
Svaki od ovih izleta bio je poseban i svaki nas je inspirisao da preispitamo mišljenja, stavove i uverenja i, naravno, da nikada ne izgubimo onu dečju začuđenost.
Katarina Đurić i Anđela Kostić, IV/1